Jastreb

Jastreb gore leti

       rosno mu je perje;

z krilima brodi

       podli zdeno morje.

Nebo se bržem spušča,

       oblake je poleglo.

       Z ognjem stihim

       v sanju nas je delo.

Al mertvi još nismo.

       Dešč nam navek preti.

Nit plačemo nit se smejemo,

sem nam duša sunce prati:

                        sak treba svojim putem

                        črez kmicu projti z listjem.

Ruke

Sklopljene ruke uvis pružene

prema olujnom nebu

propinju se pred prijetnjom.

Pod njima se rastvaraju krovovi

iz kojih se nijema čežnja uzdiže.

Na njih slijeće gugutava čeljad,

naivna, al´ ne i glupa,

pred opasnošću

iz koje šutljiva svjetlost

baca svoje koplje pomirenja.

Prinose prste svoje

u bokove probodenih oblaka

- da njihov krvavi dažd

spere stakleno plavilo s naših lica.

Zavjesa

Ljetno sunce kopni

ulična lampa se

kao anđeo čuvar javlja

vjetar je kroz prozor

pokušao ukrasti zavjesu

- s tebe oteti haljinu.

Vidim kako leluja

netaknuta koprena

na ulazu u hram

- mami svojim pjevom

ja hoću biti s tobom

u sumraku našeg doma

daleko od rđave gradske tame

- u noći u kojoj dašak

cjeliva moje grudi.

Voda

Moja koža se sjeća

svakog udarca rukom

i tvrdoglavo pamti

svaki pogodak kamenom.

Prima u se boli, duboko

preobražava sve vidljivo

što tada

            postaje skrovito.

Mostovi meni nisu zapreka,

ljepota je moja kao oblak rose

- ja sam jedno sa svojim

blatnjavim tijelom

dušom koju sunčeve zrake mrse.

Moji putovi su ishod

junačkog nadimanja grudi

i zagonetnog širenja srca

- ja sam smaragdni plamen

koji nakon boja smiraj nalazi

pokraj povijenih  vrba.

Tramvaj 13

Stekli je veter v tramvaj vušel.
Požuril je, ni se mogel ščekati
    da rulja zijde
    pak je med njimi
kak Jezuš prešel
- mam je čez vrata preletel
    z par listov,
i v gužvi nestal,
     za videti ga više ni:

sam je od njega
par kapli ostalo
i mrzli kušlec za vratom.

Otoki

Morje se skrilo za solnce

Božeg dragi je zdavna

srditost z svojega lica slekel

v zelenoj se nevinosti pokazal

- bregi kak deca vu vodi stojiju:

Ajčimo spokojni

            pod senom otoka hrastja i bukvi

- zmislim se v snu grojzdja z dna morja.

I paruni smo bez brodof,

v daču smo bez krivnje ili zasluge

ruke i oči dobili.

I z kravu i konjem

kokošima i pajcekom

čmelama i skakavcima

paprikom i paradajzom

krastavcima i tikvama

šipkom i maslačkom

motikama i sekirama

traktorom i čekićem

z frezom i beciklima

- čez samo serdce -

celi je narod

stupil v Savez.

Nebeski

Nebeski beli žganci:

bez vas nije

ni zemle ni neba

- bi šteli dole

k nami zijti

na pašu nas otpeljati?

Senu nam delate

kaj v solnce moremo

pravo gledeti;

dešč naš nasušni

nas pohodi da moremo

praf romariti.

Vama gori

po ftičeku pozdrav šaljem

i listje na vetru otplovi

z mojih sklopljenih ruk.

Nebeski beli žganci:

bez vas nije

ni neba ni zemle.

Travanj

Kiša je oprala divlje višnje

mirisala je na pčelinji vosak;

sipi, kao u Engleskoj

više ne smeta.

Travanj je uvijek travanj

jučer ili danas

latice crvene uvijek nove

venu

sve do nekog novog susreta.

Kukavica

Jedina ptica koja ne pjeva

- kukavica

Ona zove

čekati

tražiti

osluškivati

skriva se

ona je cvrkut lišća

dječja igra stabala

glas probuđenog svijeta

zaboravljena lasta

bezobraznica

- kao i svako proljeće

jaje u njedrima zime.

Sveti Joža gledi TV

 Sveti Joža

                -črni žulji

pod večer si je počinul.

Kaj ima na televizoru?

                Zrikavci pospani se ziblju

                zevlje čuk na boru kraj hiže.

Čudi se kaj v dnevniku i v športu ne vidi

                               ni teleta

                ni osleka ni kozleka.

Počeše se po bradi

                sunce migolji za bregima

Prijde TV-u i mam se sam od sebe

                kak cvrček zgasne.

I otijde, prije nek si legne,

                pogladiti još neotesano drevo:

mlinski kotač, sverdlo za prešu

                i kolevku za dete.

Svjetsko prvenstvo ´98