Voda

Moja koža se sjeća

svakog udarca rukom

i tvrdoglavo pamti

svaki pogodak kamenom.

Prima u se boli, duboko

preobražava sve vidljivo

što tada

            postaje skrovito.

Mostovi meni nisu zapreka,

ljepota je moja kao oblak rose

- ja sam jedno sa svojim

blatnjavim tijelom

dušom koju sunčeve zrake mrse.

Moji putovi su ishod

junačkog nadimanja grudi

i zagonetnog širenja srca

- ja sam smaragdni plamen

koji nakon boja smiraj nalazi

pokraj povijenih  vrba.