srijeda, 24. srpnja 2019.

Voda





Moja koža se sjeća
svakog udarca rukom
i tvrdoglavo pamti
svaki pogodak kamenom.
Prima u se boli, duboko
preobražava sve vidljivo
što tada
            postaje skrovito.
Mostovi meni nisu zapreka,
ljepota je moja kao oblak rose
- ja sam jedno sa svojim
blatnjavim tijelom
dušom koju sunčeve zrake mrse.
Moji putovi su ishod
junačkog nadimanja grudi
i zagonetnog širenja srca
- ja sam smaragdni plamen
koji nakon boja smiraj nalazi
pokraj povijenih  vrba.




Nema komentara:

Objavi komentar