srijeda, 18. studenoga 2015.

+ + +



Mitteleuropa nije zemlja izmišljena,
terra incognita ili karta Međuzemlja
- to je KaKanija do Baltika,
život neželjne djece i glazbe Panaceja,
ugljeva slobode
što se epovima pale,
riječi koje se za život
protiv bajuneta bore.
Czesław Miłosz nadu
iz Amerike šalje
dok Imre Nagy kao sablast
kuca na vrata ambasada
tražeći svoje kosti;
a Jan Palach paleći meso
slobodu traži u noći
dok Blago Zadro
neutaživo gusjenice drobi.

Mitteleuropa je zelena njiva,
Summa contra Gentiles.
- skeletni plug Kobe
ore ognjišta i mozgove
i poručuje:
LiLaEs je probisvijet.

Tramvaj broj 1939
uvijek vozi
mirisnom kaldrmom Pešte i Požuna,
preko barikada Slavenskih proljeća
- to je cesta Trpinjska.
Pavé, pavé! pohotno viču kondukteri
dok im puške s ramena lete,
a koljena zvekeču
pod grbavom zemljom
popločenom kostima stjegova.
Ah, Varšava i Vukovar
dva su grada bratska
- na obalama sjede
i suze u rijekama peru
dok pomahnitala utroba Istoka
i misaona tvar Zapada
drobe narode srca.
Vučedolska golubica
ionako nema krila
da se s raketama utrkuje
- svjetina kliče: Lebensraum,
a sudac penale ne dosuđuje.

Also, dakle...
Mitteleuropa je slobodna Europa
što časti sjećanje
i štuje solidarnost,
- život ne prolijeva
kanalizacijima Progresa.
Vergisst mich nicht
i još Hrvatska ni propala
dok stoje predziđa
istinskog čovjekoljublja
- Karol Woytiła to lajka.


petak, 6. studenoga 2015.

* X *


Lijep, ljepši, leptir:
trepeće krilima
namiguje kicoš među kukcima
na usnama cvjetova
- koketira s očima prolaznika.
Mami čovjeka
kao zaigranog mačka,
iskušava svog ljubavnika
staklenim drhtajima.
Ali ljudske šape
jedino su sposobne
da ga leta oslobode
i u mašnu pretvore.
A leptirove su boje i platna
povlastica koja krotkima pripada
- dojenčadi i Suncu
i nikome više.