Moja
koža se sjeća
svakog
udarca rukom
i
tvrdoglavo pamti
svaki
pogodak kamenom.
Prima
u se boli, duboko
preobražava
sve vidljivo
što
tada
postaje skrovito.
Mostovi
meni nisu zapreka,
ljepota
je moja kao oblak rose
-
ja sam jedno sa svojim
blatnjavim
tijelom
dušom
koju sunčeve zrake mrse.
Moji
putovi su ishod
junačkog
nadimanja grudi
i
zagonetnog širenja srca
-
ja sam smaragdni plamen
koji
nakon boja smiraj nalazi
pokraj
povijenih vrba.
