Djela francuskog pjesnika, dramskog pisaca i diplomata Paula Claudela gotovo da i nisu prevedena na hrvatski jezik. Vjerojatno je to zbog njegove vjerske, štoviše, katoličke obojenosti. No to nimalo ne umanjuje njegovu umjetničku vrijednost jer je riječ o poznatom i slavljenom francuskom umjetniku koji je stvorio pjesnički stil izrazito originalan i misaono dubok.
Posljednjih 25 godina života pjesnik je proveo u selu Brangues u dvorcu koji je kupio. Crkva u kojoj se nalaze kapelica i kip Claudel je posječivao dva puta dnevno: za jutarnje mise i za popodnevne meditacije. Očigledno je jedna od tih meditacija pred kipom Bogorodice inspirirala ovu pjesmu
Pjesma je vrlo jednostavna i dirljiva, lako razumljiva. Baš u tome leži dubina jer se lako prepustiti osjećaju predanja koji sa sobom donosi dublje duhovno iskustvo. Isto tako se nazire ton nježnosti, što je nekako svojstven afekat svih štovalac Djevice Marije. Također se u pjesmi očituje claudelovski stih koji je srodan stihovima biblijskih hvalospjeva.
U crkvi moga sela Brangues postoji
kapelica:
Tu idem svaki dan u pet sati
jer je jako vruće.
Ne može se šetati cijelo vrijeme pa je bolje
ići k dobrom Bogu:
Vani se sunce daje iz svega glasa
a cesta urlajući prolazi trgom i čini se da viče: U vatru!
Ali unutra, Sveta Djeva je preda mnom za mene,
ona je svježa i čista kao led,
Sva bijela sa svojim sinom u svojoj lijepoj haljinici
svo bijeloj i toliko dugoj da se vide tek vršci stopala.
Marijo! evo ovaj veliki glupko još jednom je ovdje
sav prepun tjeskoba i čežnji!
Ah! nikada nemah dovoljno vremena za stvari
koje Vam imam za reći!
Ali ona, oborena pogleda, ozbiljnog i nježnog
lica,
Motri riječi na mojim usnama, kao netko
tko sluša i sprema se razumijeti.
Brangues, 27. lipnja 1934.
