Ruke

Sklopljene ruke uvis pružene

prema olujnom nebu

propinju se pred prijetnjom.

Pod njima se rastvaraju krovovi

iz kojih se nijema čežnja uzdiže.

Na njih slijeće gugutava čeljad,

naivna, al´ ne i glupa,

pred opasnošću

iz koje šutljiva svjetlost

baca svoje koplje pomirenja.

Prinose prste svoje

u bokove probodenih oblaka

- da njihov krvavi dažd

spere stakleno plavilo s naših lica.

Zavjesa

Ljetno sunce kopni

ulična lampa se

kao anđeo čuvar javlja

vjetar je kroz prozor

pokušao ukrasti zavjesu

- s tebe oteti haljinu.

Vidim kako leluja

netaknuta koprena

na ulazu u hram

- mami svojim pjevom

ja hoću biti s tobom

u sumraku našeg doma

daleko od rđave gradske tame

- u noći u kojoj dašak

cjeliva moje grudi.