G. Vengerovoj
Tama je sve prekrila
i tišina je, kao na dnu...
Vaše veličanstvo, Žena,
zar zaista idete k meni?
Ulična rasvjeta blijedi,
s krovova kaplje voda,
Žena, Vaše veličanstvo,
što Vas je nagnalo doći?
Oh, s Vama dolazi buktinja,
zadimljeno je i teško se diše.
Ta, uđite, molim Vas,
na pragu ne stojite.
Tko se Vi? Otkuda ste?
Ah, smiješan sam čovjek.
Vi ste samo pobrkali vrata
ulicu, grad i vijek.
1960.
Nema komentara:
Objavi komentar