UE(FA)

Članak čiji se smisao lako prenosi i na Svjetsko nogometno prvenstvo uz prigodni Chestertonov citati iz djela "The New Jerusalem":

„Kolikogod stranaca igralo nogomet, još uvijek će se nogomet smatrati engleskom igrom.“

Što ima nogometni Euro, a što nema Europska Unija?  Igru, zajedništvo te jednostavnost, odgovara Fabrice Hadjadj u švicarskom tjedniku L´Echo Magazine.

Engleska je odlučila izaći iz Europske Unije, no nasuprot tome uopće nije željela otići s Eura 2016.  U prvom slučaju kojeg nazivamo „Brexit“, to se odlučilo demokratskim referendumom voljom većine, te je unatoč tome odluka sporna, a i sam London je prijetio izlaskom. U drugom slučaju, kojeg zovemo „ispadanje u osmini finala“, to se učinilo silom, neočekivanim uspjehom Islanda. Međutim, nitko neće ni pomisliti da se usprotivi ispadanju koje se jednodušno prihvaća, iako ni jedan Englez to nije htio! Eto paradoksa! Kako razumjeti da je sportska aristokracija uvjerljivija od izravne demokracije? I zašto EU ne uspijeva u čemu UEFA trijumfira? Zbog čega su toliko suprotstavljena ova dva načina oblikovanja europskog zajedništva, da je prvo oblikovanje stvar stručnjaka zaodjevenih u demokrate, a drugo narodno oduševljenje u dresovima nacionalne i seksističke elite, budući da se radi samo o igračima?

Moglo bi se prigovoriti kako usporedba nije na mjestu. Europska Unija je itekako ozbiljna stvar rođena nakon dva Svjetska rata, kako bi se izašlo iz strahota jednog stoljeća francusko-njemačkog neprijateljstva. Europsko nogometno prvenstvo je zabava, a njegov popularni karakter, prenesen u politiku, bi skliznuo prema opasnom populizmu, iako je ksenofobija ovdje odsutna, a imigranti su savršeno integrirani kad igraju u momčadi, dok je savršeni domorodac ozbiljno kritizirani čim igra loše. Ovdje je prikladno razlikovati „formalne objekte“, kako kažu dominikanci iz Fribourga. Time se uopće ne želi reći kako se ne mogu izvesti pouke iz ove usporedbe.

1. Kada su, u vidu rezultata, nogometna pravila jasna, nasuprot pravilima Bruxellesa koja su većini nejasna, tada je moguće igrati po fairplayu.

2. Identifikacija s UEFA-om događa se spontano jer je Europsko prvenstvo zapravo prvenstvo nacija, iako mi je draže reći domovina.

3. Kod UEFA-e se radi o igri, o životu, o golovima koji osokoljuju. Kod EU samo svjedočimo odvijanju nekog nužnog i automatskog procesa globalizacije.

4. Na nogometnim travnjacima nije zabranjeno prekrižiti se i znamo da, na toj visokoj razini nogometne igre, napor proizlazi od nogometaša, ali da pobjeda isto tako uvijek zavisi od volje bogova te da ona ostaje njihovim darom. To je činjenica koju tehnokrati namjerno zanemaruju.

Može se radovati ili se može plakati nad Brexitom. No barem postoji ta prednost ponovnog vraćanja igri.