Skejtanje. Ni jedna ulica nije ravna. Proziru se valovi
asfalta.
Sve betonske prepreke, zidići, uzdignuća, stube, rukohvati…
sredstva su poezije.
Daska unosi život. Kao što se borbeno more primirilo i
dozvolilo čovjeku vičnom umijećima da se raduje na njezinim grudima, tako i
beton i armatrua čeznu biti pripitomljeni i poljuđeni.
Tužan je govor krajobraza gradova. Laž, ne-apokalipsa. Govore
čovjeku samo ono čega nema i čega neće biti.
Ali samo prstohvat poezije skejtanja, otkrije iz dubina svu
ljepotu strogih linija.
Ljudska duša na četiri kotača puna je vjere i nade.
To je sveti prkos poezije.
Nema komentara:
Objavi komentar