Crna noć pljuje na staklo.
Prošlo je ljeto,
ma nek´ ide kvragu
i snovi iz ladice.
Pod grubim kaputom spava Sjeverna
zemlja.
A gdje si ti, proljeće?
Zašto sada boluješ?
Jesen. Otrovna jagoda na usnama.
Jesen. Jedan do drugog leže pohotni
leševi.
Sve moje pjesme o srpnju i kolovozu
jesen je spalila.
Tako je revna u ulozi moje žene.
Mokri duhan. Kašalj.
Nebo je poput posude
s kašom,
a ujutro baš iznad mene
kaplje žuti gnoj.
Očito se i Gospod našalio s
proljećem.
Vrijeme ruši gnijezda
Vrijeme mijenja zvijezde.
A lišće mašta da leti zajedno s
pticama,
no samo pada na tlo.
U svakom dvorištu jesen izvodi
striptiz.
Kod nas se voda pretvara u pivo.
Snene dame jedva gledaju
i ni zbog čega nam se sviđaju,
a ja sam šećući sam
nabrojao deset neobrijanih dama.
A konji sanjaju brza kola.
Dojadila im je omča.
I polje sanja o čistim i ravnim
plahtama snijega.
Tko će nam vidati rane
i tko će ih previjati?
Tko će nam šiti posjekotine?
Sad znam, zima glumi moju udovicu.
Nema komentara:
Objavi komentar