Od vajkad slušamo o zlatnom teletu
gospodarske obnove ili zlatnoj guski gospodarskog razvitka. Isto je to
božanstvo koje nas opsjeda cijele bogovetne dane. Pogotovo u našem hrvatskom,
vječno tranzicijskom društvu.
Gospodarstvo se zaista sastoji od
zlata koje nije pogansko. Zlato toliko ljudsko koliko i Božje. Dovoljno je
zadubiti se nad samoj riječi koja donosi smisao. Ali ne bilo kakvi. Onaj pravi,
ljudski, osobni. Tu se istina krije.
Riječ gospodarstvo upućuje na čovjeka
kao gospodina. On ima svoje gospodarstvo kojim gospoduje. Prije svega je gazda svog
grunta. On ga čuva i njeguje, umije
njime upravljati, a s druge strane sam grunt zauzvrat njega čuva. Gospodin je,
rekli bismo, čovek i pol. Engleski
jezik to razumije pa ga imenuje još i gentlemanom,
nježnim čovjekom. Jer istinska snaga se očituje u mogućnosti
izražavanja nježnosti. Ona se, po Tomi Akvinskome, stiče promatranjem i
kontemplacijom prirode, jedinog bića koje od čovjekovih ruku nije načinjena.
Baš kao što je to prva ikona Krista. U prirodi snažno odsjeva Istina i Ljubav
kojom je svijet stvoren. Promatrajući prirodu, čovjek zadobiva Duha nježnosti i
pravednosti, dajući mu sasvim nov stav u odnošenju prema drugome i sebi.
Naj taj je način gospodinovo
gospodarenje obilježeno kao umijeće upravljanja i poslagivanja stvari, rekli
bismo danas organiziranja, kako bi stvari bile u skladu sa sobom i sa samim
čovjekom, pravedno i dobro raspodijeljene. To je briga za dom, kako uostalom ekonomija
to kaže. To je nauk, znanje (i njena prateća mogućnost znanja iliti ne-znanje),
o kući, domu - vlastitom, tuđem, našem. Najveći graditelj mostova Franjo govori
o prapočelnoj zadaći, da čovjek brine oko zajedničkog doma ne zanemarujući nikoga, a ponajviše čovjeka. Ali ne bilo kako,
za bilo što, a ponajviše ne bilo tko. Jer brinuti za dom može samo gospodin.
Gospodarstvo je zapravo umijeće ljubavi koje plemenitošću duha uređuje stvari i ljude dajući im mogućnost
ostvarenja vlastitosti sebe samih. Ono omogućuje dobar i nesmetan život. A istinsko zlato gospodarstva ili ekonomije, zapravo je čovjek. Samo on, ako se obrati po prirodi, iz čije istine gospodarstvo proizlazi, može po-ostvariti plemenitost
svega stvorenja.
Moguće je to i u Hrvatskoj. Dovoljno
je pogledati izložbu Veličanstveni Vranyczanyjevi. Pametnom dosta ili tko ima oči neka vidi.
