Gribojedovski valcer - Griboedovski valjs

Motiv eskapizma od vlastitiog položaja i situacije te motiv nostalgičnosti za nekim boljim i herojskijim vremenima uvijek su prisutni u životu osobe. Neki traže utjehu u alkoholu, neki bježe u maštarije, a neki pak daju oduška potisnutom nagonu. Još jednom ruski bard Aleksandar Bašlačov preciznim poetskim slikama tematizira stanje običnog čovjeka tamo negdje ˝gdje te svi znaju˝, a nitko ne pita za tebe. U tom slučaju, sasvim je blisko i razumljivo stanje našeg (anti)junaka Stjepana, koji iz faze običnosti prelazi kroz zanesenost pukim snom(!?) sve do rezignacije i očaja obilježenog samoubilačkim namjerama. Postmoderno je to stanje čovjeka izranjenog ideologijama, a u potrazi za velikom i istinitom Pričom.

U udaljenom sovhozu Pobjeda
ZIL* je star i ofucani bio.
A tamo je Stjepan Gribojedov,
i u ZIL-u je vodu vozio.

Na posao se sprema uzorno
po običaju pijano.
Doslovno, bijaše on čovjekom običnim
vodovozac Gribojedov Stjepan.

Poslije kupke žuri na ples.
I svaku bi ženu pipkao,
no u selu se pojavi s predstavom
poznati hipnotizer.

Na malenoj popljuvanoj sceni
zaista je činio čudesa.
Muževi iskazuju sumnju,
a babe bleju očima.

Sumornom se narodu smijao
i tada, da provjeri varku,
iz zadnjega reda ustane
vodovozac Gribojedov Stjepan.

Staloženo se popne na binu
i u tren bi poražen
iskusnim čarobnim pogledom
oštrim kao finski nož.

I zaplivala su poznata lica...
i usnio je čudesan san-
vidi on nebo Austerlitza,
nije on Štef, već Napoleon!

Vidi svoje eskadrone,

čuje grmljenje paljbe.

Zamjeti čudne događaje

u staklu dalekozora.

Lako procjeni položaje

i odlučnim pokretom ruke

dadne zapovijedi o početku sraza,

i u napad usmjeri odrede.

Pogođen silinim zanosom

lupao je u bubanj.

Bijaše on divlji Bonaparte

vodovozac Gribojedov Stjepan.

Pjevala su topovska zrna, i u žaru bitke

dohvati se svojih i neprijatelja.

Pljuvao je riječi molitve

nepoznatim francuskim bogovima.

Evo! Kraj bitke. Pobjeda!

Neprijatelj je poražen. Gardo, odmor!

Zaljulja se Stjepan Gribojedov

i sleti blaženi čas.

Na popljuvanoj sceni kluba
stoji, kao što je i stajao.
A nad njim kezi požutjele zube
čuveni hipnotizer.

Predvečer se vratio kući
i trusio je rakiju do jutra.
Posvuda je vonjao barut
i svuda se prolamalo ˝Hura!˝

Tek u srijedu ga se sjetiše.
Vrata razbe i u kolibu uđu.
A na njih je vodovozac Gribojedov
gledao smješeći se kroz omču.

Plavim očima ih promatra.
Troroga kapa padne mu iz ruke.
Na njemu je zaliven suzama
bio sivi carski kaput.

* ZIL - Moskovskij avtomobilnj Zavod Imeni I.A. Lihačjova (Moskovska tvornica automobila nazvana...)