* * *

Kao da su oblaci pali na zemlju,

takav je teret snijega

koji je kao more prekrio tlo.

I pokazao! tko može proklinjati,

a tko iskopati tunele,

tko će uzeti grudu i baciti u vis, a tko će nestati u utrobi

svoje tamne ćelije.

Nahranila su nebesa zemlju

i zakucala na vrata čovjeka

čije srce uvijek plamti

mirnim licem snjegovića,

i jedva čeka primiti dar neba, 

tu manu,

da nahrani svoje ljudske ruke

toplim snijegom spokoja.