Članak čiji se smisao lako prenosi i na Svjetsko nogometno prvenstvo uz prigodni Chestertonov citati iz djela "The New Jerusalem":
„Kolikogod stranaca igralo nogomet, još uvijek će se nogomet smatrati engleskom igrom.“
Što
ima nogometni Euro, a što nema Europska Unija? Igru, zajedništvo te jednostavnost, odgovara
Fabrice Hadjadj u švicarskom tjedniku L´Echo
Magazine.
Engleska je odlučila
izaći iz Europske Unije, no nasuprot tome uopće nije željela otići s Eura
2016. U prvom slučaju kojeg nazivamo „Brexit“,
to se odlučilo demokratskim referendumom voljom većine, te je unatoč tome
odluka sporna, a i sam London je prijetio izlaskom. U drugom slučaju, kojeg zovemo
„ispadanje u osmini finala“, to se učinilo silom, neočekivanim uspjehom Islanda.
Međutim, nitko neće ni pomisliti da se usprotivi ispadanju koje se jednodušno prihvaća,
iako ni jedan Englez to nije htio! Eto paradoksa! Kako razumjeti da je sportska
aristokracija uvjerljivija od izravne demokracije? I zašto EU ne uspijeva u čemu
UEFA trijumfira? Zbog čega su toliko suprotstavljena ova dva načina oblikovanja
europskog zajedništva, da je prvo oblikovanje stvar stručnjaka zaodjevenih u
demokrate, a drugo narodno oduševljenje u dresovima nacionalne i seksističke
elite, budući da se radi samo o igračima?
Moglo bi se prigovoriti
kako usporedba nije na mjestu. Europska Unija je itekako ozbiljna stvar rođena
nakon dva Svjetska rata, kako bi se izašlo iz strahota jednog stoljeća francusko-njemačkog
neprijateljstva. Europsko nogometno prvenstvo je zabava, a njegov popularni
karakter, prenesen u politiku, bi skliznuo prema opasnom populizmu, iako je ksenofobija
ovdje odsutna, a imigranti su savršeno integrirani kad igraju u momčadi, dok je
savršeni domorodac ozbiljno kritizirani čim igra loše. Ovdje je prikladno
razlikovati „formalne objekte“, kako kažu dominikanci iz Fribourga. Time se
uopće ne želi reći kako se ne mogu izvesti pouke iz ove usporedbe.
1. Kada su, u vidu
rezultata, nogometna pravila jasna, nasuprot pravilima Bruxellesa koja su
većini nejasna, tada je moguće igrati po fairplayu.
2. Identifikacija s
UEFA-om događa se spontano jer je Europsko prvenstvo zapravo prvenstvo nacija,
iako mi je draže reći domovina.
3. Kod UEFA-e se radi o
igri, o životu, o golovima koji osokoljuju. Kod EU samo svjedočimo odvijanju
nekog nužnog i automatskog procesa globalizacije.
4. Na nogometnim
travnjacima nije zabranjeno prekrižiti se i znamo da, na toj visokoj razini
nogometne igre, napor proizlazi od nogometaša, ali da pobjeda isto tako uvijek
zavisi od volje bogova te da ona ostaje njihovim darom. To je činjenica koju
tehnokrati namjerno zanemaruju.
Može se radovati ili se
može plakati nad Brexitom. No barem postoji ta prednost ponovnog vraćanja igri.