Iz užurbanog tramvaja broj 17,
u izlogu ljudskih duša,
ističu se samo tužna lica.
Gube se prolazeći ulicom
uvijek istim smjerom, istim smjerom.
Skoknuo sam do Mjeseca
i ubrao zvijezde krak.
Opterećeno nebo probušim
i s nogostupa pošaljem,
za plavom gusjenicom,
poljubac još nerođenom leptiru.
Nema komentara:
Objavi komentar