Igre pisaćom mašinom #6

* * *

Poetiziranje na Majčin dan. 

Razmišljanje, drugi fragmenat četvrte zapovijedi.

Moja je majka najviše patila,
u sebi je prebirala žalosna otajstva
kad su djeca šutjela
i samo u svoje tanjure gledala.
Kao sv. Sebastijan je trpjela
zbog tupih strelica
nemarno odapetih
prema njenim raskriljenim grudima,
prema upokojenim rukama
iz kojih se neumorna
krv pažnje izljeva.

Njima je brisala prašinu,
smrt koja izbija na površinu
iz naših grozničavih tijela
kad smo nemoćni ležali,
pred okrutnom šalom smrti
kad je život na dvoboj izazvala.

Da, ona je vojnik obećanja
jedna sa svojim oklopom
na koji je urezala
nepoderiv pečat,
vječne zavjete ljubavi,
poziv da će svojom golotinjom
biti i borac
i čuvar
naših presvetih ikona
od boljetica vremena:
ćelavljenja, sijedih vlasi,
otpadanja zubi
i raspadanja mesa,
od korozije mozga.