Poema movens

Na obali rijeka

Voda tiho teče

prolazi upokojena.

Sa sobom nosi

prah i pelud.

Naokolo vrbe

ružičasto sjaje

mirisima su zrak

                obojale.

Četiri ribiča na bereku

čekaju svoj ulov,

zaborav njih

ne mori.

Sunce je na izmaku,

a ja tražim istok.

Med´zelenilom je promolio,

u krošnjama ga pjev odaje.

Sad ga vidim

sad ga ne vidim.

Sjeo sam

            na obali rijeka

spominjući se dobročinstava

            tvojih.

Tеорема тетриса/Teorija tetrisa

Hommage a Александр Правиков

Я взял пластинку

                        А. Башлачева

и слышал волшебный звук

                        далекой страны.

Тысяча мух

                        облетели мою голову

и все чудеса мира

                        одновременно

                        осели на мне.

Мой дорогой друг

                        в своей квартире

кует железо поэзии.

В его душе рождаются

                        белые голуби

и все есть на своем месте

                        как цветные тетрамино.

Пластинка уснула

                        кольцо остановилось

а ты еще поешь

                        тихо, с эхом:

Гром-Честертон

                        принял свой трон

и занял мое сердце и мозг

                        как царь-колокол.

A я вдруг отвечал ему,

                        ибо надежда и любовь

переступают время и пространство:

                        Да,

                                    Χριστός ἀνέστη!


----------------------------------------------------------------------------------


Prepjev na hrvatski:

            Hommage a Aleksandr Pravikov

Uzeo sam ploču

                        A. Bašlačova

i slušao čaroban zvuk

                        daleke zemlje.

Tisuće muha

                        letjele su oko moje glave

i sva čuda svijeta

                        odjednom su se

                        smjestila na meni.

Moja dragi prijatelj

                        u svom stanu

kuje željezo poezije.

U njegovoj duši rađaju se

                        bijeli golubovi

i sve je na svom mjestu

                        kao šareni tetramino.

Ploča je usnula

                        kotač se zaustavio

a ti još pjevaš

                        tiho, u jeci:

Grom-Chesterton

                        uzeo je svoje prijestolje

i sjeo je na moje srce i mozak

                        kao Car-zvono.

I odmah sam mu odgovorio

                        jer nada i ljubav

nadilaze vrijeme i prostor:

                        Da,

                                   Χριστός ἀνέστη!

Suhe grane

Kad kukavica sleti

na suhu granu,

još ne razlistalo stablo,

   kažu, bit će sušna godina.

Al´, opet, proljeće

   je stiglo, suzdržano

i s njim tisuće bezobzirnih ptica

- u svakoj suhoći

nitko se naizgled

ne obazire na te.

   U tebi raste žednja

i tad izbija korijen

            vascjelog zelenila.

Jastreb

Jastreb gore leti

       rosno mu je perje;

z krilima brodi

       podli zdeno morje.

Nebo se bržem spušča,

       oblake je poleglo.

       Z ognjem stihim

       v sanju nas je delo.

Al mertvi još nismo.

       Dešč nam navek preti.

Nit plačemo nit se smejemo,

sem nam duša sunce prati:

                        sak treba svojim putem

                        črez kmicu projti z listjem.

Ruke

Sklopljene ruke uvis pružene

prema olujnom nebu

propinju se pred prijetnjom.

Pod njima se rastvaraju krovovi

iz kojih se nijema čežnja uzdiže.

Na njih slijeće gugutava čeljad,

naivna, al´ ne i glupa,

pred opasnošću

iz koje šutljiva svjetlost

baca svoje koplje pomirenja.

Prinose prste svoje

u bokove probodenih oblaka

- da njihov krvavi dažd

spere stakleno plavilo s naših lica.

Zavjesa

Ljetno sunce kopni

ulična lampa se

kao anđeo čuvar javlja

vjetar je kroz prozor

pokušao ukrasti zavjesu

- s tebe oteti haljinu.

Vidim kako leluja

netaknuta koprena

na ulazu u hram

- mami svojim pjevom

ja hoću biti s tobom

u sumraku našeg doma

daleko od rđave gradske tame

- u noći u kojoj dašak

cjeliva moje grudi.