Svjetsko prvenstvo ´98

UE(FA)

Članak čiji se smisao lako prenosi i na Svjetsko nogometno prvenstvo uz prigodni Chestertonov citati iz djela "The New Jerusalem":

„Kolikogod stranaca igralo nogomet, još uvijek će se nogomet smatrati engleskom igrom.“

Što ima nogometni Euro, a što nema Europska Unija?  Igru, zajedništvo te jednostavnost, odgovara Fabrice Hadjadj u švicarskom tjedniku L´Echo Magazine.

Engleska je odlučila izaći iz Europske Unije, no nasuprot tome uopće nije željela otići s Eura 2016.  U prvom slučaju kojeg nazivamo „Brexit“, to se odlučilo demokratskim referendumom voljom većine, te je unatoč tome odluka sporna, a i sam London je prijetio izlaskom. U drugom slučaju, kojeg zovemo „ispadanje u osmini finala“, to se učinilo silom, neočekivanim uspjehom Islanda. Međutim, nitko neće ni pomisliti da se usprotivi ispadanju koje se jednodušno prihvaća, iako ni jedan Englez to nije htio! Eto paradoksa! Kako razumjeti da je sportska aristokracija uvjerljivija od izravne demokracije? I zašto EU ne uspijeva u čemu UEFA trijumfira? Zbog čega su toliko suprotstavljena ova dva načina oblikovanja europskog zajedništva, da je prvo oblikovanje stvar stručnjaka zaodjevenih u demokrate, a drugo narodno oduševljenje u dresovima nacionalne i seksističke elite, budući da se radi samo o igračima?

Moglo bi se prigovoriti kako usporedba nije na mjestu. Europska Unija je itekako ozbiljna stvar rođena nakon dva Svjetska rata, kako bi se izašlo iz strahota jednog stoljeća francusko-njemačkog neprijateljstva. Europsko nogometno prvenstvo je zabava, a njegov popularni karakter, prenesen u politiku, bi skliznuo prema opasnom populizmu, iako je ksenofobija ovdje odsutna, a imigranti su savršeno integrirani kad igraju u momčadi, dok je savršeni domorodac ozbiljno kritizirani čim igra loše. Ovdje je prikladno razlikovati „formalne objekte“, kako kažu dominikanci iz Fribourga. Time se uopće ne želi reći kako se ne mogu izvesti pouke iz ove usporedbe.

1. Kada su, u vidu rezultata, nogometna pravila jasna, nasuprot pravilima Bruxellesa koja su većini nejasna, tada je moguće igrati po fairplayu.

2. Identifikacija s UEFA-om događa se spontano jer je Europsko prvenstvo zapravo prvenstvo nacija, iako mi je draže reći domovina.

3. Kod UEFA-e se radi o igri, o životu, o golovima koji osokoljuju. Kod EU samo svjedočimo odvijanju nekog nužnog i automatskog procesa globalizacije.

4. Na nogometnim travnjacima nije zabranjeno prekrižiti se i znamo da, na toj visokoj razini nogometne igre, napor proizlazi od nogometaša, ali da pobjeda isto tako uvijek zavisi od volje bogova te da ona ostaje njihovim darom. To je činjenica koju tehnokrati namjerno zanemaruju.

Može se radovati ili se može plakati nad Brexitom. No barem postoji ta prednost ponovnog vraćanja igri.

Perivoj

U gradu vrijeme čeka kao tat.

Bojim se požutjelog lišća

i pitam se hoću li te naći

vedru kao nekad,

kako sjediš na klupi posutoj rosom

umilno gledajući djecu na pohrđalom vrtuljku

- posrćem od laganog potresa

dok brojim korake nabujalih oblaka;

još malo pa će podne.

Moje šarenice su upile

boju tvoje kože

- dva vrapca će uzletjeti,

ne velikim skokom ni zamahom krila,

već snagom osunčanih srca:

                                               potiho

                                               potajno

Cicek

Mlečne fasade katedrale

v polnoč se bleščiju:

                                   po zraku

                                   kmica

                                   gmiže.

Vsehle ruke još z vode zviru:

                                   on živi

                                         živi.

Čez zvonik ftiči se pozabljeni

nalukavljeju,

zvonima zagonetku popevljeju:

                        ˝Kaj to navek nekam ide,

                        a nigdar nikam ne dojde?˝

Strah me vujti.

Grije me rominjanje autof v daljini.

Oblaki sam kaj se zlomili nisu.

Hleb znutra kak dunja diši.

Znašel sam veru.

˝Zbudi se dečec, veli mi mati,

                        zora je

                                   moraš se stati.˝

Selve

Tajanstvene mocire

- šuti kamenje zarobljeno šumom

hrasta crnike.

Selve nosi more.

Selve se ne odaje vjetru.

Smilje gori na suncu.

Smilje dozivlje ruku.

Mirišu dubine otoka.

Kamik šapće koracima

preminulih kapetana

- crvenica opijelo

stoljećima podnosi.

Golub u napuštenoj crkvi

Gospe od Karmela

u sjećanje dozivlje duhove

- s kampanela brodovje pjeva.

Kristovo rame

Z škole z cugom idem dimu. Klate se vagoni sim pak tam.

Čez oblok dreva se trudno listaju kak debele knjige.

Nikak se nebrem do kraja nafčiti.

Nikak nebrem šumu v svoju zamku vloviti.

I kolesa kližu boleče i ne znaju kaj bu zutra. Torbu sam,

staru tatinu z vojske, skinul z sebe. Sam sedim.

V kupe je vušel i kraj mene Jezuš si je sel. Videl je

kak sam nujni. Pospani. ˝Spusti glavu

na moj vajnkuš. Legni si malo.˝ Bil sam srameći. Do starog

železnog mosta smo došli. Prek Bednje smo prešli. Svoje duge lasi

sam spustil na njegovo rame. Prek njegovih grudi sam se

kak dojenče razlejal. ˝Kaj ne vidiš kako friška voda

živi?˝ Zeleni se korito Bednje. Vrači se daljina, zvezano vreme

zdalka pozadi. Kraj Bednje idemo, z nami se pela.

Vurmuhar oslobodil je čase za naprej. Zdehnutost je odletela

dole pod štreku. Vrnul se v serce ognjeni dah.

Kolesa mirno govoriju. Ne smetaju šumu.

V dubravu su zašli, tak stiha moliju. Ni srne se više ne bojiju.

Jezuš je kraj mene. Ležim. Pred menom se

nove stranice zlistavaju. ˝Sam počini.

Pošel buš kam trebaš dojti.˝

Snijeg je naša baština...

Snijeg je naša baština.

                                   Šuma je spokojni stražari.

            Ne možeš olako ući u Kraljevu katedralu.

            - grimiz nije nasljedan

                                               on je pozivan.

Snijeg se dočekuje otvorenih ruku.

                                   U šumu se ulazi poniznim zakorakom.

            Srce mi je razgranato jato lastavica

            - prošarano je nebo olovkom

                                                plavetnilo izvjesuje bijele zastave.

Snijeg osvaja zemlju.

                                   Šuma pobjeđuje svijet.

            Prostracija je dovršetak stvaranja

            - suze pahuljama oblaci

                                               a drveće klikče lahorom.